APML logo
Српски Srpski English
Početna > Propisi > Stručna Mišljenja > Na koji način obveznik može da utvrdi identitet stvarnog vlasnika stranke shodno članu 25. Zakona

Na koji način obveznik može da utvrdi identitet stvarnog vlasnika stranke shodno članu 25. Zakona

Pitanje:

Članom 25. zakona predviđena je obaveza banke da utvrdi identitet stvarnog vlasnika stranke koja je pravno lice. Banka je od klijenta advokatske kancelarije (domaćeg pravnog lica) tražila sledeću dokumentaciju:

1.       Izvode iz relevantnih registara za sva pravna lica u nizu vlasničke strukture, ne starije od 3 meseca, iako je zakonom predviđeno da izvodi ne mogu biti stariji od 6 meseci;

2.       Izjavu zakonskog zastupnika klijenta – domaćeg pravnog lica, o vlasničkoj strukturi, koja će sadržati niz svih pravnih lica iz vlasničke strukture;

3.       Izjavu stvarnog vlasnika stranke (u konkretnom slučaju pravnog lica koje se kotira na Njujorškoj berzi).

Iako je klijent dostavio sve izvode i izjavu stvarnog vlasnika, te potom čekao još da banka izradi izjavu zakonskog zastupnika za potpisivanje (od banke smo dobili informaciju da nacrt pomenute izjave treba da izradi sama banka), banka nas je nedavno obavestila da će blokirati račun iz sledećih razloga:

1.       Dostavljena izjava stvarnog vlasnika sadrži jedan pogrešan podatak, a takođe umesto matičnih brojeva društava sadrži njihove poreske identifikacione brojeve, iako je ista izrađena po uzoru na izjavu koju je banka ranije prihvatila (koja se odnosi na istu vlasničku strukturu), a koja takođe sadrži poreske identifikacione umesto matičnih brojeva;

2.       Dostavljeni izvodi su sada stariji od 3 meseca, a banka tvrdi da smo dužni da im, bez obzira na zakonsku odredbu koja govori o 6 meseci, dostavimo izvode koji nisu stariji od 3 meseca jer je to u skladu sa internim pravilima banke.

Imajući u vidu navedeno, imamo sledeća pitanja:

1.       Po kom osnovu banka ima pravo da blokira račun klijenta?

2.       Po kom osnovu banka ima pravo da zahteva od klijenta da postupa u skladu sa njenim internim pravilima, koja se ne tiču klijenta, bez obzira na zakonske odredbe?

3.       S obzirom na to da zakon daje mogućnost banci, koja je i obveznik u ovom slučaju, da pribavi sve informacije i neposrednim uvidom u zvanični javni registar, da li banka može zahtevati od klijenta da, bez obzira na to što svaka od država u ovom slučaju ima zvanične javne registre koji su svima dostupni, dostavi dokumentaciju u papirnoj formi?

4.       Imajući u vidu da su načini pribavljanja informacija alternativno postavljeni u članu 25, da li banka može da zahteva svaki tip dokumentacije koji se pominje u članu 25. (izvode iz registara, uz izjavu zakonskog zastupnika stranke – domaćeg pravnog lica, i izjavu stvarnog vlasnika stranke – stranog pravnog lica), te da u suprotnom stavlja u izgled blokadu računa? U konkretnom slučaju smatramo da je izjava stvarnog vlasnika stranke suvišna, imajući u vidu da se radi o stranom pravnom licu, koje svakako ne može biti odgovorno za odnos između banke i domaćeg pravnog lica, koje je (posredno) zavisno društvo tog stranog pravnog lica. Naročito ističemo da u multinacionalnim kompanijama nije jednostavno pribaviti izjavu stvarnog vlasnika (koja je u ovom slučaju čak i dostavljena, uz navođenje poreskih identifikacionih brojeva umesto matičnih brojeva, što je banci neprihvatljivo).

Odgovor:

Obveznik je dužan da utvrdi identitet stvarnog vlasnika stranke koja je pravno lice ili lice stranog prava pribavljanjem podataka iz člana 99. stav 1. tačka 13) ovog zakona, tačnije  ime, prezime, datum i mesto rođenja i prebivalište ili boravište stvarnog vlasnika stranke na način i onim redosledom koji je naveden u članu 25. Zakona:

-          uvidom u original ili overenu kopiju dokumentacije iz registra koji vodi nadležni organ države sedišta stranke, koja ne sme biti starija od šest meseci od dana izdavanja, a podaci se mogu pribaviti i neposrednim uvidom u zvanični javni registar u skladu sa odredbama člana 20. stav 4. i 6. ovog zakona;

-          ako iz zvaničnog javnog registra, odnosno registra koji vodi nadležni organ države sedišta, nije moguće pribaviti sve podatke o stvarnom vlasniku stranke, obveznik je dužan da podatke koji nedostaju pribavi iz originalnog dokumenta ili overene kopije dokumenta ili druge poslovne dokumentacije, koju mu dostavlja zastupnik, prokurista ili punomoćnik stranke;

-          podatke koje iz objektivnih razloga nije moguće pribaviti na način utvrđen u ovom članu, obveznik može pribaviti i uvidom u komercijalne ili druge dostupne baze i izvore podataka ili iz pismene izjave zastupnika, prokuriste ili punomoćnika i stvarnog vlasnika stranke. 

Dakle, načini pribavljanja podataka nisu kumulativno, već alternativno postavljeni u navedenom članu, tačnije ako obveznik ne može potrebne podatke da pribavi na način predviđen stavom 2, podatke koji nedostaju dužan je da pribavi iz dokumentacije koju mu dostavlja zastupnik, prokurista ili punomoćnik stranke. Ako iz objektivnih razloga obveznik nije uspeo da pribavi podatke ni na način predviđen u stavu 3, dužan je da izvrši uvid u dostupne baze i izvore podataka, a na kraju će uzeti pismenu izjavu zastupnika, prokuriste ili punomoćnika i stvarnog vlasnika stranke. Takođe je potrebno da dokumentuje radnje i mere preduzete na osnovu ovog člana.

Podaci o stvarnom vlasniku stranke obveznik ne pribavlja ako je u pitanju stranka iz člana 42. stav 1. tačka 3) i 4) ovog zakona.

Shodno članu 7. stav 2. Zakona obveznik je dužan da odbije ponudu za uspostavljanje poslovnog odnosa, kao i izvršenje transakcije ako ne može, između ostalog da utvrdi identitet stvarnog vlasnika stranke i proveri njegov identitet u slučajevima propisanim ovim zakonom, a ako je poslovni odnos već uspostavljen dužan je da ga raskine, osim u slučaju kada je račun blokiran na osnovu postupka nadležnog državnog organa u skladu sa zakonom.

Obveznik je dužan da u vezi sa stavom 1. člana 5. Zakona sačini odgovarajuća unutrašnja akta kojima će radi efikasnog upravljanja rizikom od pranja novca i finansiranja terorizma obuhvatiti radnje i mere definisane u ovom članu. Unutrašnja akta moraju biti srazmerna prirodi i veličini obveznika i moraju biti odobrena od strane najvišeg višeg rukovodstva.

2011 Uprava za sprečavanje pranja novca